Marko Dejanović stvorio je generacijsku prozu odjenutu u nihilističko ruho. Vješto je, inovativno i sigurno pisao o svijetu koji se čini beznadnim, mučnim, sivim. No, piše i o svijetu u kojem ima mnogo, mnogo ljubavi. To su i priče o naklonosti prema ljudima, o svijetu u kojem su ljudi još povezani. Neki srcem, a neki i patnjom. Ili smrću…Alen Galović